Dragulj

Grli ga čvrsto, morem umiva.

Valovi pljuskaju o hridi kamene,

Ponosno stoje kućice malene.

Dubine morske život kriju,

Sunčeve zrake toplinu siju.

Na vrhu dragulja, mala crkvica stoji,

Ponosno dane i godine broji.

U uvali našoj puteljak se našao,

Tratinčice, ljubičice i makove sakrio.

Na njemu dječica provela svoje dane,

Trčkarajući okolo brinuli mame.

Pogled na tu ljepotu srce mi steže,

Suza iz oka polako teče.

Ovim draguljem što ga spomenuh ja,

Osmijeh mog djetinjstva ponosno sja.

Nema na svijetu ljepšeg od mjesta tog,

Nego što je srcu mome najdraži dom.